Dvotaktni motor
Dvotaktni motor je jedna od najstarijih vrsta unutarnjih sagorijevajućih motora i ima dugu povijest razvoja i primjene.
Prvi koncept dvotaktnog motora predložio je francuski inženjer Etienne Lenoir 1860. godine, no prva praktična primjena dogodila se tek nekoliko godina kasnije kada je američki izumitelj George Brayton patentirao prvi dvotaktni motor s komprimiranim zrakom 1872. godine.
Nakon toga, razvoj dvotaktnih motora ubrzao se u 20. stoljeću, a popularizirali su ih proizvođači motocikala i lakih vozila. U prvim godinama 20. stoljeća, dvotaktni motori bili su popularni u malim motociklima, skuterima, motoriziranim biciklima i automobilima. Tijekom Prvog svjetskog rata, upotreba dvotaktnih motora proširila se na zrakoplovstvo i marine.
Godine 1929. inženjer Frank Lockwood razvio je dizajn modernog dvotaktnog motora s usisom goriva, koji je postao standardni dizajn dvotaktnih motora u sljedećim desetljećima. Tijekom 1930-ih i 1940-ih, proizvođači motocikala poput BSA, CZ, Harley-Davidson, Yamaha i drugih koristili su dvotaktne motore u svojim modelima.
Od 1950-ih do 1970-ih, dvotaktni motori bili su sve popularniji u motociklima, automobilima i brodovima. U tom razdoblju razvijene su različite varijante dvotaktnih motora, uključujući motore s dva cilindra, trocilindrične motore, četverocilindrične motore i drugo.
Unatoč svojoj popularnosti i širokoj primjeni tijekom većeg dijela 20. stoljeća, upotreba dvotaktnih motora u vozilima i drugim strojevima počela je opadati krajem 20. stoljeća i u 21. stoljeću zbog povećane svijesti o zaštiti okoliša i strogijih propisa o emisijama. Danas se dvotaktni motori uglavnom koriste u malim uređajima, kao što su motorni rezači trave, motorni čamci, generatori i drugi.
Razlika izmedu 2-taktnih i 4-taktnih motora
Dvotaktni (2-taktni) i četverotaktni (4-taktni) motori su dvije vrste unutarnjih sagorijevajućih motora koji se razlikuju u načinu na koji se izvodi ciklus usisavanja, kompresije, izgaranja i ispuštanja.
Dvotaktni motori izvode sve četiri faze u jednom okretaju radilice, dok četverotaktni motori izvode sve četiri faze u dva okretaja radilice. To znači da kod dvotaktnog motora svaki okretaj radilice proizvodi snagu, dok kod četverotaktnog motora svaki drugi okretaj proizvodi snagu.
Evo detaljnijeg objašnjenja svake faze za oba tipa motora:
-
Usisavanje: Dvotaktni motori izvode usisavanje goriva i zraka kada klip krene prema dolje i stvara podtlak u cilindru. Kada se klip kreće prema gore, miješavina goriva i zraka ulazi u cilindar. Četverotaktni motori usisavaju gorivo i zrak samo kada klip ide prema dolje u usisnom hodu.
-
Kompresija: Nakon usisavanja, klip u dvotaktnom motoru kreće se prema gore i stvara visoki tlak koji stišće miješavinu goriva i zraka u cilindru. Četverotaktni motori također komprimiraju miješavinu goriva i zraka, ali to se događa u drugom hodu klipa.
-
Izgaranje: U dvotaktnom motoru, kada se miješavina goriva i zraka komprimira, dolazi do paljenja koje stvara visoki tlak koji gura klip prema dolje i proizvodi snagu. U četverotaktnom motoru, paljenje se događa u trećem hodu klipa.
-
Ispuštanje: Nakon što se miješavina goriva i zraka izgori i proizvede snagu, ispušni plinovi se oslobađaju iz cilindra. U dvotaktnom motoru, to se događa kada klip kreće prema gore u ispušnom hodu. U četverotaktnom motoru, ispuštanje se događa kada klip ide prema gore u drugom hodu.
Jedna od prednosti dvotaktnih motora je veća snaga po jedinici volumena, jer se svaki okretaj radilice koristi za proizvodnju snage. Međutim, oni troše više goriva i proizvode više zagađenja od četverotaktnih motora. Četverotaktni motori su učinkovitiji i manje zagađujući, ali su skuplji i teže se održavaju.
Još jedna razlika između dvotaktnih i četverotaktnih motora je način podmazivanja. Dvotaktni motori obično koriste smjesu goriva i ulja za podmazivanje, dok se četverotaktni motori podmazuju uljem koje se nalazi u karteru motora. Ovo znači da se dvotaktni motori brže troše i zahtijevaju češću zamjenu ulja, dok se četverotaktni motori sporije troše i zahtijevaju manje održavanja.
Uobičajena primjena dvotaktnih motora je u lakim motociklima, motoriziranim biciklima, motornim pilama i drugim malim uređajima. Četverotaktni motori se često koriste u automobilima, kamionima, brodovima i drugim vozilima koja zahtijevaju više snage i učinkovitosti.
Konačno, dvotaktni motori se obično smatraju jednostavnijim i jeftinijim za izradu i održavanje, ali su manje učinkoviti i više zagađujući. Četverotaktni motori su učinkovitiji i manje zagađujući, ali su složeniji i skuplji za izradu i održavanje. Odabir između dvotaktnog i četverotaktnog motora ovisi o primjeni i preferencijama korisnika.